Dan kada su na Beograd padale latice - Kraljevsko venčanje ( 1. deo)


Kako smo dobili Kraljicu     

Kralj Aleksandar i princeza Marija

Kada su užasi Prvog svetskog rata počeli polako da blede i kada je stvorena Kraljevina SHS, Aleksandar Karađorđević je već bio "stari momak" . Imao je 34 godine i od 1921. bio je kralj, ali bez kraljice. Stvar njegove ženidbe ubrzo je postala ne samo lična stvar mladog monarha već i ozbiljno državno pitanje.

Kraljevi saradnici odlučiše da ga posavetuju da se oženi prelepom rumunskom princezom Marijom, kćerkom kralja Ferdinanda Prvog i kraljice Marije. Kako su čuli da je bila lepa i već stasala za udaju, napraviše dobar plan da kralj princezu što pre lično upozna, a oni će proveriti sve njene karakterne osobine i lepotu. Poverljivi ljudi su im doneli fotografije na kojima se jasno videlo da je izuzetno lepa: visokog rasta, skladno građena, plavih očiju, pravilnih crta lica. Što se njene naravi tiče, javljeno je da je ozbiljna, visprena, uzdržana i kulturna dama koja se već, kao mlada, bavila humanitarnim radom i bila ratna bolničarka.
Veoma nadarena, princeza Marija se po završetku rata doškolovavala u Engleskoj. Radilo se o najpoželjnijoj princezi koja je po svemu mogla da zadovolji ukuse i zahteve najprobirljivijih vladara neke zemlje. Ako bi se ona svidela Jugoslovenskom Kralju i on princezi, došlo bi do još većeg zbližavanja dveju dinastija.
Brzo je rumunski kraljevski par saznao da se kralj Aleksandar naročito interesuje za njihovu ljubimicu. Poželeli su da se Jugoslavija i Rumunija još bolje i bliže učvrste i vežu rodbinskim vezama. Uslov je bio da se princeza i kralj sretnu, upoznaju i da sami donesu odluku o svojoj budućnosti.
Uskoro je iz Bukurešta u Beograd stigao poziv kralju Aleksandru. Rumunski vladar i njegova supruga, Marijini roditelji, pozvaše kralja u goste. Poziv je zvanično primljen, uz zahvalnost i na obostranu radost.
Dolazak kralja Aleksandra na imanje u raskošni letnji dvorac Peleš u Sinaji izazvao je oduševljenje u porodici kralja Ferdinanda Prvog Hoencolerna, tadašnjeg uvaženog kralja Rumunije.
Kralj i kraljica su zvanično pozdravili kralja Aleksandra i, po protokolu, seli su u ružičasti salon.
Aleksandar se iznenadio kad je na vratima ugledao princezu Mariju. Lepa, šarmantna dama, hodala je uspravno, odmerenim, dosta ujednačenim koracima. Zbog svoje izuzetne lepote imala je nadimak "Minjon". Školovala se na najprestižnijim školama. Osim rumunskog govorila je tečno engleski, nemački i francuski jezik.
                             
princeza "Minjon"
                                                                          Ona je smireno progovorila:

- Dobro nam došli u dvor, Vaše veličanstvo. Silno sam želela da upoznam vas - novog kralja Jugoslavije. Vi ste poznati i priznati heroj iz minulog rata. Vi ste pobednik...

Kralj Ferdinand Aleksandru veselo reče, sa namerom, da ga okuraži:

- Dragi mladi kralju! Stasali ste za ženidbu. Najbolje je da birate samo onu devojku koja vam je srcu draga. Jeste važno da bude gospodskog roda, ali prvo treba da vam se svidi.

Strepeli su da li će se kralj i princeza jedno drugome dopasti. Primetili su, i na prvi pogled, da između ovo dvoje mladih postoje simpatije. Stvorene su na prvi pogled, i odmah ispoljene.

Posle kratkog boravka na rumunskom dvoru, kralj Aleksandar se srećan vratio, mesec dana pred Božić, u Beograd. Niko nije ovu tajnu znao osim njegovih saradnika koji su mu, svojevremeno, dali ideju da se što pre dobro oženi. Oni su lako uočavali da se promenio i da je izuzetno dobro raspoložen.
Strogo čuvana tajna, ipak je dospela u javnost, jer je već trebalo ozvaničiti veridbu dvoje članova kraljevskih porodica.    

Za srpski narod kraljeva sreća je bila posebno važna.
Ukazala se jedinstvena prilika i 9. januara 1922. godine, na dan rođenja princeze Marije, bi svečano objavljena njena veridba sa kraljem Jugoslavije Aleksandrom I Karađorđevićem. Veridbena ceremonija je svečano obavljena na dvoru - u Bukureštu, a venčanje će biti 6. juna u Sabornoj crkvi u Beogradu. Nastalo je narodno veselje u Rumuniji i pripreman svečani doček kralju u Beogradu.

Zvanično prstenovanje kralja i princeze počelo je ceremonijalom, u duhu pravoslavlja. Mladenci su iščekivali ovaj trenutak istine i radosti s nestrpljenjem i ponosom. Zvona su jače odjekivala sa zvonika svih crkava, a topovi treštali sa tvrđava glavnih gradova obeju država.

Kralj se vratio u svoju prestonicu sa povećim prstenom od zlata i skupocenog brilijanta. Nosio je ponosno ovo veridbeno znamenje i bio dočekan kao pobednik u ljubavi. Njegovo primetno zadovoljstvo bilo je garancija za dobro obavljen posao na rumunskom dvoru. Narodno veselje je danima trajalo u oba dvora, po gradskim ulicama i trgovima.

                                                                                 ( nastaviće se...)




















CONVERSATION