Gde je danas - Bezistan


Najsjajniji prolaz Beograda 20. veka

Sećate li se Bezistana i gde se on nalazi ?              
Zapanjujuće mi je saznanje da danas mnogi naši sugrađani ne znaju gde je Bezistan, ni kada se u njemu nađu, pojma nemaju kako se zove to mesto. Posebno mladi iako tu često prolaze..

Značenje reči Bezistan je osmanlijskog porekla i označava mesto gde je tržnica ili trgovačka kuća u bazaru, odnosno čaršiji, rađena većinom od kamena, pokrivena sistemom od više kupola ili bačvastim svodom. Uz glavnu prostoriju u kojoj se trguje često su u nizu smešteni, poput boksova ili spremišta, dućani sa skupocenom robom i zanatske radnje.

Na mestu gde se od 1870. godine nalazio hotel "Pariz", posle Drugog svetskog rata, u samom srcu prestonice, u pasažu koji spaja Trg Nikole Pašića i Terazije, projektovan je i sagrađen Bezistan, sa idejom da prolaz bude kulturni i turistički centar Beograda - pokriveni trg gde bi ljudi mogli da predahnu i odmore se od gradske gužve.

Iz istog razloga je i čuveni prestonički arhitekta Vladeta Maksimović osmislio kružni trg sa mrežastim krovom na čijoj sredini je postavio fontanu sa bronzanom skulpturom Aleksandra Zarina - "Devojka sa školjkom" postavljenom 1959. god. Čitavo mesto nazvano je Bezistan, po uzoru na pokrivene tržnice kakve postoje u islamskom svetu.

Zaštitni znak Bezistana bez ikakve dileme decenijama je bio bioskop "Kozara", najpopularniji u prestonici. Mesto na kojem se za projekcije uvek tražila karta više, potpuno je renoviran osamdesetih godina prošlog veka. Nekoliko puta je menjao vlasnika, pre nego što je zbog neuspešne privatizacije zatvoren 2003. godine. Konačno, u požaru maja 2012. izgoreo je dobar deo unutrašnjosti.

Osim nekada popularnog bioskopa, ovde se nalazilo i jedno od omiljenih sastajališta Beograđana tokom ’80-ih godina prošlog veka – diskoteka koja je radila u podrumu današnjeg "Meka".

Takođe, ovde je bila postavljena i prva u Beogradu, kabina za brzinsku izradu fotografija. Nedavno je i ona sklonjena, tako da više ništa od starog Bezistana nije ostalo.

Nažalost, pasaž koji je nekada bio ponos moderne arhitekture Beograda, godinama liči na zapušten haustor sa ižvrljanim i izlepljenim stubovima i osvetljenjem koje često ne radi. Negde u proteklim decenijama izgubilo se čak i ime ovog mesta.
Tek poneki veseli ulični svirač povremeno svojim čarobnim zvucima instrumenta vrati malo magije i starog sjaja ovom prelepom mestu.




CONVERSATION